U našoj maloj zemlji svakih nekoliko ulica čini općinu ili grad. Onda se tako spoje općine i gradovi u županije i svi se popune administracijom, kako bi puk mogao izvršavati svoje potrebe, a koje potrebe su postale potrebe različitim propisima, o čemu nekom drugom prilikom.
Bio tako jednom jedan mali grad, koji su krasile male ulice, male kuće, na
kojima su se još uvijek vidjeli ostaci rata. Nekako je za očekivati da u
tako malom gradu žive i djeluju mali ljudi, s malim, malim školama.
Bilo je tu i nešto firmi, pretpostavljate malih. Kada je sve tako malo, a
znamo da svaka tvrtka mora imati direktora, onda se izabere mali
direktor s malom školom. Bravar mi se čini najpogodniji. Kao najbliže suradnike, oko sebe će okupiti kolege po struci (da se bolje razumiju) i logično, postaviti ih na neka od rukovodećih mjesta, uvijek se neko takvo mjesto nađe. Takav dream team najbolje rezultate postiže kada nisu gladni ni žedni i još na "terenu". I cijele dane
tvrtka radi kako bravar kaže.
Zaposleni s velikim školama moraju se
pognuti jer nekako strše, pa narušavaju cijelu sliku. A svi volimo
lijepe slike, priznajte. Ako ipak nekako stršite, po prosudbi bravara,
izvede se takav manevar, nešto slično šahu, da vas se uz pomoć nekog od
pognutih, riješe za dva dana. Da, cijela dva dana pognuti posluže i
vrate se od kuda su i došli. Da pojasnim. Kada su ljudi na bolovanju, pogotovo ovi s velikim školama, netko ih mijenja, jer posao mora ići dalje. I tako gore spomenuti bravar nađe zamjenu koja radi umjesto bolesnih. Jednog dana bolesni se vrate (pomislili bi da su ozdravili), a zamjena, pretpostavljate već, spremi svoje krpice i ode kući. No, bolesni su ozdravili samo na dva dana i ponovo se vraćaju svojoj kući ili gdje već. I što sad? Nema mjesta panici, jer sve je već spremno. Bogu hvala da svi imamo prijatelje i kumove, koji, iako nemaju baš tako jako velike škole, ali imaju koji metar manje, spremno uskoče treći dan. Čovjek bi pomislio da je sve isplanirano, a ne dobro organizirano.
Prije kraja valja napomenuti da tvrtka iz priče nije bravarija, već, gledajući djelatnosti, skoro da ostavlja dojam ozbiljne i pažnje vrijedne tvrtke.
Ako se pitate što je zapravo bilo sa zamjenom. Osim što je otišla kući, prijavila se na zavod za zapošljavanje i obišla još neke institucije. Lakše je kad s nekim podijelite svoje iskustvo.
